Sud Bosne i Hercegovine je 2017. godine donio odluku kojom se nalaže da se Aleksandru Cvetkoviću isplati 255.000 KM na ime odštete zbog vremena provedenog u pritvoru, nakon što je oslobođen optužbi za učešće u masovnim egzekucijama na Vojnoj ekonomiji Branjevo u julu 1995. godine.
Cvetković je prethodno bio optužen da je, kao pripadnik Desetog diverzantskog odreda Vojske Republike Srpske, zajedno sa ostalim članovima ove jedinice, učestvovao u strijeljanju nekoliko stotina bošnjačkih civila – muškaraca, dječaka i starijih osoba – koji su dovođeni u grupama, vezanih ruku i s povezima na očima.
Zločini na Branjevu su detaljno opisani u svjedočenju Dražena Erdemovića, jedinog pripadnika Desetog diverzantskog odreda koji je odlučio javno progovoriti o događajima iz jula 1995. godine. Njegovo priznanje pred Haškim tribunalom bilo je ključni dokaz u više sudskih postupaka, uključujući onaj protiv Franca Kosa, Stanka Kojića, Vlastimira Golijana i Zorana Goronje – svi osuđeni pred Sudom BiH 2012. godine.
Aleksandar Cvetković je uhapšen 2013. u Izraelu i iste godine izručen BiH. Ipak, 2015. godine je oslobođen optužbi. Sudsko vijeće nije prihvatilo svjedočenje Dražena Erdemovića, uprkos njegovom statusu kredibilnog svjedoka u predmetima pred MKSJ-om. S druge strane, kao ključni svjedok odbrane prihvaćen je Franc Kos, koji je u ranijem postupku izjavio da je Cvetković pucao u civile, ali je kasnije pred sudom promijenio iskaz.
Ova presuda, kao i naknadna isplata odštete, izazivaju brojna pitanja:
Kako je moguće da isti svjedoci daju oprečne iskaze u različitim postupcima?
Zašto se svjedočenje čovjeka koji je prvi progovorio o zločinu i koji je sarađivao s međunarodnim pravosuđem u potpunosti odbacuje?
Ko snosi odgovornost za pravosudne ishode koji ostavljaju gorak osjećaj nepravde kod žrtava i porodica?
Ostaje otvoreno pitanje: da li je iko u ovoj zemlji odgovarao zbog kontradiktornih presuda i propusta u procesuiranju odgovornih za najteže zločine?
Kao udruženje koje se bavi dokumentovanjem i praćenjem suđenja za ratne zločine, pozivamo nadležne institucije da preispitaju ovakve odluke i osiguraju da pravda bude zasnovana na dosljednim dokazima i istini, a ne na manipulacijama ili političkim pritiscima.