16. aprila 1993. godine, pripadnici Specijalnog odreda za posebne namjene ARBiH „Zulfikar“ su u selu Trusina ubili 15 civila, te sedam pripadnika HVO-a, dok su ranili četiri osobe uključujući petogodišnju Arijanu i dvogodišenjeg Maria Krešu.
Napadom na hrvatsko selo Trusina je rukovodio Nihad Bojadžić koji je vojnicima naredio da niko ne smije ostati živ iako je znao da se u selu nalaze i civili, a kasnije je izdao naredbu Nedžadu Hodžiću, Rasemi Handanović, Mensuru Memiću i drugim pripadnicima jedinice „Zulfikar“ da stijeljaju zarobljene pripadnike HVO-a, riječima: „Streljački vod, PUCAJ“.
Milka Drljo je rekla da je po naredbama pripadnika jedinice „Zulfikar“ otišla na brdo Križ i pozvala pripadnike HVO-a koji su bili na straži, među kojima je bio i njen sin Ivan Drljo, da se predaju. Ona je navela je njen sin Ivan, zajedno sa Stipom Ljubić, Perom Krešo i Nedeljom Krešo odmah po dolasku u zaseok Gaj, postrojen uz jedan zid. Njenog sina Ivana su nakon toga poslali u selo po Zdravka Drlju i Željka Blaževića, da bi ih kad su se svi skupili „postrojili da ih ko streljaju uz Markovu kuću“, da bi potom njih žene i djecu odvojili nakon čega su se čuli rafali. Milka Drljo je tu vidjela tijela ubijenih „sina Ivana Drljo, Franju Drljo, Željko i ovaj Pero i Nedeljko. Samo Zdravka Drlje nije tu bilo“.
Sud BiH je osudio Bojadžića, Hodžića i Memića na ukupno 37 godina zatvora za ovaj zločin dok je u junu 2010. godine potvrdio optužnicu protiv zapovjednika jedinice „Zulfikar“, Zulfikara Ališpage no glavna rasprava u ovom predmetu je otvorena tek 2018. godine a postupak do danas nije okončan.